Intervjui

Centar za kulturu treba promicati baštinu Vinodola

zeljka.jpg

O Bogatoj kulturnoj i povijesnoj baštini, o načinima njenog valoriziranja i uključivanja u turističku ponudu Vinodolske općine te o osnivanju Centra za kulturu čija će zadaća biti objedinjavanje i upravljanje cjelokupnom kulturom razgovaramo s mr. sc. Željkom Jurčić Kleković, pročelnicom Jedinstvenog upravnog odjela i voditeljicom Odsjeka za kulturu.

 

 

Kulturna baština Vinodola iznimno je vrijedna. Sakralno i profano graditeljstvo, Vinodolski zakonik, ljudi poput Klovića ili Pančića koji su obilježili svjetsku povijest samo su mali dio bogate ostavštine. I usred svega Željka Jurčić Kleković koja svojim djelovanjem čuva, promiče i obogaćuje kulturnu ostavštinu Vinodola. Što vas potiče na tako predan rad koji prelazi okvire zadanoga?

Volim svoj kraj i zbog svoje ljubavi, bez obzira na brojne prilike za odlaskom živjeti i raditi drugdje u zemlji, ali i van njenih granica, ostala sam tu. Tu,kako imam običaj reći- gdje me poznaje svaki kamen i svaka trava. A isto tako volim i svoj posao. Bolje rečeno ovaj segment svojeg posla koji je vezan za kulturu. Uz kulturu je vezano i svo moje školovanje, posao kojeg sam obavljala i obavljam, pa tako ništa nije teško. Veseli me to naše , najčešće skrivano blago , od sakralne baštine, slavnih obitelji Zrinskih i Frankopana,pučke i fortifikacijske arhitekture,naših povijesnih gradića, arheoloških nalazišta,glagoljice , Vinodolskog zakona,znamenitih Vinodolaca, naših legendi, pa sve do autohtonog izričaja, odnosno čakavštine i neobično sam ponosna što sam djelić tog bogatstva. U želji da pripomognem boljoj valorizaciji poznatog, te svjetlu dana pokažem skriveno, ne pada mi uopće teško osmišljavanje uvijek novih programa i projekata, traganje i istraživanje, jer uvijek i u svakom daljnjem trenutku svojeg rada, pronalazim više,čim završi jedan posao ili projekt, kao da se otvare vrata nečem novom.

kandilo.jpg

U posljednje vrijeme u Vinodolskoj općini osmislili ste i organizirali iznimna kulturna događanja poput izložbe Iz riznice Župne crkve svetih Petra i Pavla, predstavljanje knjige "Vinodol i njegova crkva" te Izložbu srednjovjekovne kulturno povijesne baštine u Turnu. Kako događaji poput nabrojenih utječu, po vašem mišljenju, na promociju Vinodola i na razvoj turizma u Vinodolskoj općini?

Sve su to projekti koji su u povojima, oni moraju tek saživjeti i u nekim budućim vremenima , trebaju biti stavljeni u funkciju turizma. Nije to nimalo lagan zadatak, kulturalni turizam sam po sebi je jedan od selektivnih oblika turizma koji se u čitavoj našoj zemlji tek počeo razvijati,a kako Vinodol ima nevjerojatne predispozicije upravo za ovakav njegov oblik potrebno je ulagati u njega. Tu vidim šansu ne samo za promociju kraja, već i za ekonomsku dobit. Svi ti projekti koje navodite iznimno dobro su odjeknuli i među našim autohtonim stanovništvom,ali i među našim gostima i uzvanicima i promidžba je zasigurno učinjena. No ne možemo biti zadovoljni samo i isključivo promidžbom, ona mora donositi dobit, kako organizatoru, onu dobit koja bi se koristila za daljnja ulaganja- tako i autohtonom stanovništvu . Upravo to je naš cilj, jer valorizacija kulturne baštine nudi Vinodolu zasigurno dugoročnu konkurentsku prednost. Ulaganjem u razvoj kulture i njenim stavljanjem u turističku funkciju u nekim budućim vremenima moguće je postići produljenje turističke sezone,koja u našem kraju još uvijek traje samo dva mjeseca. Isto tako i izvan sezonska potražnja, time i potrošnja, kvalitetnim programima mogu se privući gosti veće platežne moći, što bi trebao biti krajnji učinak. Istovremeno ulažemo u vlastitu povijest i kulturu , koje na taj način, kao svjetionike hrvatskog nacionalnog identiteta ,spašavamo od zaborava i propadanja , što je neobično važno. Učinci su dakle dvostruki. Stvaranje pozitivnog mišljenja i imidža Vinodola, te gospodarski učinak. Dakako ništa nije moguće učiniti preko noći, mora se ići korak po korak. Prvi je bio prepoznati da nam je to potrebno, uložiti sredstva u određene akcije, a u skoroj budućnosti morali bi krenuti u marketing.

klovic.jpg

Među ostalim "krivac" ste i za odlično osmišljeno predstavljanje Kuće Klović, organizaciju kulturnih događanja u njenim prostorima, pokretanje web stranice Kuće Klović... Što još možemo, iz vaše radionice, očekivati vezano za Kuću Klović?

Muzejska zbirka koju smo nazvali „Kuća Klović“ zauzima izuzetno važno mjesto u kulturi i povijesti Vinodola. Njena koncepcija čini je jedinstvenom u svijetu, jer jedino tu moguće je na jednom mjestu vidjeti vrlo kvalitetne replike najpoznatijih Kovićevih djela, čiji se originali čuvaju u riznicama najvećih svjetskih galerija, muzeja i knjižnica, najčešće nedostupni oku javnosti. Nažalost mi smo premalena sredina da bi Kuća Klović mogla živjeti od posjeta domaćeg stanovništva. Zato se, kao što sam rekla, moramo pripremati za jači i bolji marketing, izraditi promidžbene materijale i ponuditi ih kako bi mogli privući više posjetitelja. Moramo osmisliti sustavnu prezentaciju i ponuditi je svim čimbenicima distribucijskog sustava u zemlji,ali i na stranim tržištima. Jer bez obzira koliko je naša zbirka jedinstvena i kvalitetna, ne znači puno bez razvijenog kvalitetnog sustava informiranja. To je naš trenutni zadatak. Što se tiče raznih manifestacija, njih organiziramo jednom mjesečno, neka su veća, neka skromnija , neka posjećenija, neka manje posjećena, ali trudimo se u okviru skromnih sredstava koja su dostupna kulturi,a koja se kod nas, nažalost, još uvijek smatra samo velikim potrošačem. Trenutno smo angažirani oko osmišljavanja programa „Noći muzeja“, kada ćemo biti otvoreni cijeli dan, do ponoći,ulaz za sve posjetitelje biti će slobodan, a osim stalnog postava ponuditi ćemo i dodatne sadržaje. Izložbu „Vinodol u slici i riječi „, te glazbeni program.

Bez vašeg "toucha" ne prolazi ni Kulturno ljeto kao ni sva druga kulturna događanja u Vinodolskoj općini. Gdje crpite inspiraciju i snagu za sudjelovanje u svim tim projektima, ali i u pokretanju mnogobrojnih kulturnih događanja u Vinodolu?

Svako novo događanja izuzetno me veseli i to je razlog što nikada ne odbijam svoje sudjelovanje. Valoriziranje kulture, koja je stalno negdje na marginama drugih zbivanja , brigu o vlastitoj kulturnoj baštini, podizanje svijesti o njenim vrednotama, a time i potrebi njenog očuvanja smatram neobično važnim u ovom stoljeću u kojem živimo. Važnost kulturne i povijesne baštine za društvo je neprikosnovena. Kultura i kulturna baština sadržavaju ono što ljudi misle, njihove stavove , uvjerenja, ideje i vrijednosti. Sadrži kulturom normirani način ponašanja, odnosno života. Sadrži sve ono što su ljudi stvarali i stvaraju,umjetnička djela i kulturalne proizvode. Ostvaruje se u procesima, odnosno idejama, te proizvodima tih procesa-građevinama, umjetnosti, običajima, atmosferi. Svjetski trendovi danas ukazuju na porast potražnje za kulturno-turističkim atrakcijama , pa eto, želim da i mi budemo dio tog procesa. To je moja inspiracija.

 

U 2016. g. pokreće se, prema vašoj zamisli, Centar za kulturu. Kako će biti organiziran i na koji način i čime će taj Centar pridonijeti kulturnom i turističkom razvoju Vinodolske općine?

Pripremam akte za novu sistematizaciju Jedinstvenog upravnog odjela Vinodolske općine,a ujedno i za osnivanje Centra za kulturu, koji je ovoj općini,koja doslovce obiluje kulturnom i povijesnom baštinom nužan, kao krovna organizacija koja će objediniti kulturu. Uložili smo značajna financijska sredstva u sanaciju frankopanskih kaštela, u uređenje Kuće Klović, nedavno smo otvorili i malenu zbirku replika oružja, grbova, zastava i pečata u frankopanskoj kuli u Bribiru, kao i suvenirnicu, tu je naša knjižnica s dugogodišnjom tradicijiom, u čijem prizemlju trenutno uređujem prostor u kojem bi izložba „Iz riznice župne crkve sv.Petra i Pavla“ u nešto izmijenjenom obliku , uz dozvolu našeg nabiskupa mons.dr.Ivana Devčića, ostala kao stalni postav, dok u prostoru u kojem je do sada bila spomenuta izložba , pripremam novu . A to je izložba glagoljice, najstarijeg hrvatskog pisma. Sve navedeno jednostavno ne može djelovati izdvojeno, potrebna nam je ustanova, koja će upravljati cjelokupnom kulturnom i povijesnom baštinom. Bavim se mišlju, ukoliko se iznađu financijska sredstva , o uređenju prostora podruma u zgradi Knjižnice, gdje bi se smjestila etno-zbirka koja za sada postoji samo u začecima i tragovima, također mi već duže vrijeme ne da mira misao o uređenju glagoljskog lapidarija u crkvi Majke Božje Snježne u Belgradu, jer ona čuva najveći broj originalnih glagoljskih natpisa u kamenu,a nije u funkciji, zatvorena je i na ovaj način i njoj bi udahnuli život. Također treba ponovno pokrenuti djelatnost malene knjižnice u Driveniku, naravno i upotpuniti njen knjižni fond. aštine,Centar za kulturu vodio bi brigu i promidžbu cjelokupne kulture ,kulturne i povijesne baštine, objedinjavao do sada fragmentaran kulturni sektor, djelovao kao platforma koordiniranog i sustavnog razvoja kulturnih inicijativa, razvijao mehanizme partnerstva na lokalnim i regionalnim razinama. Poticao bi partnerstvo kulturalnog i turističkog sektora, osmišljavao nove kvalitetne kulturalne i kulturalno-turističke proizvode, s ciljem da se uvrste u strateški plan turističkog razvoja Vinodola. Nužno će biti sustavno raditi na organizaciji, koja će ovisiti o vještinama nositelja inicijativa, što znači da nam je , kroz Centar,važna i organizacija predavanja, edukacija, dakle dodatni sustav obrazovanja i informiranja, kao i izdavačka djelatnost. Samo osmišljavanje kulturalnog proizvoda bez obzira na njegovu kvalitetu i primamljivost neće značiti ništa bez razvijenog sustava informiranja, promocije i distribucije, koji će proizvod učiniti dostupnim. Ali za sada sve ovo su samo moje ideje. Završnu riječ i krajnju odluku dati će Općinsko vijeće, bez čije je podrške nemoguće ostvariti zamišljeno. Iz zakonskih razloga,ali i iz razloga što Vijeće odlučuje o alokaciji sredstava. No ja vjerujem u podršku , mišljenja sam da svi naši vijećnici, bez iznimke, i bez obzira na pripadnost ovoj ili onoj političkoj opciji, znaju kolika je vrednota kulturno-povijesne baštine Vinodola , te da će ovaj projekt dobiti podršku.

Uz sve, stižete i pjevati u nedavno osnovanom pjevačkom zboru KUD-a Bribir, pisati pjesme, baviti se hobijima, lijepo izgledati.... Koji je vaš recept?

Nasmijala sam se, moram priznati...istina je da stignem svašta, jer energiju koncentriram na ciljeve, ne rasipam je ni na što drugo. Živim isključivo vlastiti život, u druge životne priče nastojim ne ulaziti. Pišem od kako znam za sebe, pisanje je posebna radost, pišem najčešće noću,kad se smire svi ovozemaljski zvukovi. Isto je sa svim tim mojim sportovima, koji služe kao odmor od posla u kojem,bez obzira koliko ga volite uvijek ima i boljih i gorih dana i zna biti stresan. Posebno me opušta plivanje zimi, u hladnome moru. To je nešto čega se nikada ne bih odrekla. Najniža temperatura mora na kojoj sam plivala bila je 8 stupnjeva . Možda zvuči strašno, no osjećaj nakon toga je neopisiv. U zimskim mjesecima često odlazim na klizanje, što je navika još iz zagrebačkih studentskih dana,tu su uvijek prisutne role i joga, odlazila sam i na redovite treninge taekwondoa u Crikvenicu, no nažalost grupica se raspala i treninga više nema. Pjevati nisam planirala, no kada je naš umjetnički voditelj Pavao Kombol pokrenuo osnivanje mješovite pjevačke skupine, prihvatila sam njegov poziv,doduše prilično nevoljko i na prvim probama bila sigurna da ću odustati,ali eto i pjevanje me sve više veseli , redovito odlazim na probe i zadovoljna sam. Čovjek stigne puno ako dobro organizira svoje vrijeme. I energiju. Sve što radimo,treba raditi punim srcem i s puno pozitivne energije. Ne zamarajući se nepotrebnim i nevažnim sitnicama.